Strast
Sve što ima veze s boravkom na otvorenom...kampiranje, motocross, pecanje, lov, vožnja brdskog bicikla. Volim i provoditi vrijeme sa ženom i djecom. Moja obitelj i prijatelji reći će da uvijek pronalazim avanture i nikada se ne vraćam kući prije mraka.

Vožnja motornih sanjki potaknula me da nastavljam razvijati ovaj sport i dijelim moju strast prema vožnji. Od podučavanja vožnje u klinikama do vikend avantura s prijateljima, oduvijek sam imao strast prema vožnji. Sretan sam što živim u jugoistočnom Idahu gdje ima dovoljno dobrog snijega za vožnju od studenog do lipnja. Vožnja 8 mjeseci godišnje ostavlja mi samo 4 mjeseca pripreme za sljedeću sezonu - znate već kako je.

Vožnja
Moje omiljeno područje je jugoistočni Idaho, uglavnom zato što vrlo dobrom poznajem ovo područje i što je uvijek puno dobrog snijega zbog blizine kontinentalne razvodnice. Čak i tijekom loše snježne godine mogu se uputiti na sjeverne padine prepune drveća i uživati u istraživanju. Sretan sam što sam imao priliku voziti po toliko različitim i jedinstvenim područjima u Sjevernoj Americi od Washingtona, Oregona, Montane, Wyominga, Utaha i Colorada do Britanske Kolumbije. Utvrdio sam da je granica Idaha/Wyominga najbolje mjesto za vožnju - posebice ako volite tehnički vožnju poput mene.

Oprema
Ove godine sam napravio promjene na svojoj Ski-Doo opremi. Koristim Helium 50 jaknu i visoke hlače. Odabrao sam Helium 50 jer volim velike brzine i jer ima jači oklop. MCode rukavice su vrlo dobre...ali Highmark rukavice su nevjerojatne. Pružaju izvrstan osjećaj i uvijek ostaju suhe. Također, odlično pristaju.

Normalan posao
Pa... ovo je teško pitanje za mene!  Ne radi se o „normalnom poslu“. Ono što mogu reći je da obuhvaća mnogo zabavnog i izazovnog treninga i omogućuje mi vožnju mog Ski-Doo vozila tijekom slobodnog vremena.  Budimo realni - na „normalnom poslu“ ne bi izdržao niti dva dana!

Najzabavniji trenutak na sanjkama
Kad se vozite s prijateljem pa pogledate dolje i shvatite da vam trebaju svjetla da vidite kuda idete, tada je to dobar je dan.

Nekoliko sam puta bio u situaciji da sam sišao s vrha neke planine i pronašao se na dnu kanjona s tekućom vodom, tamom i praznim spremnikom za benzin (hej, ja sam mislio da je to kraći put). Bio sam prisiljen prenoćiti i ustati rano ujutro (zato sa sobom uvijek ponesem pravu opremu za preživljavanje). Iz nekog razloga, to su vožnje kojih se najviše sjećam! (Smiješno je to što moja žena zna da ne mora pozivati spasilačku službu najmanje dva dana jer me nikad neće pronaći i na kraju bih ja morao spasiti njih - nije šala!).